Rano ustajanje? Nema problema. Oprema spakirana, skijaške jakne zakopčane, a uzbuđenje raste – dan za osvajanje Krvavca.
Put do skijališta nakon mise u Gradecu prošao je u smijehu, raspravama o tome tko je najbolji skijaš (i tko će prvi završiti u snijegu) te uz glazbu koja je podizala atmosferu. Po dolasku, brzo su se podijelili – neki su vijugali niz stazu s lakoćom profesionalaca, dok su drugi… pa, recimo da su se malo više upoznavali s podlogom.
– “Ovo nije pad, ovo je taktičko zaustavljanje!”
– “Samo provjeravam koliko je snijeg mekan, čista znanstvena radoznalost.”
– “Tko se zadnji spusti, plaća rundu!”
Nakon sati adrenalina, brzih spustova i neizbježnih padova, glad je postala nepodnošljiva. A najbolje je još sljedilo: pica kod Mame Jure!
Tako je završila subota – umorni, zadovoljni i siti. A za idući put? Možda bi valjalo dogovoriti lekciju o kočenju…
